60% marketingaša će pročitati ovaj blog

Dalibor Šumiga Bihevioralni marketing/Neuromarketing, Marketing

Da, naslov je čisti click-bait, ali s razlogom….

U doba društvenih mreža, influencer marketinga i digitalnog PR-a, društveni status se vrlo često definira brojem followera koje imate, brojem lajkova na vaše objave, itd…

Isto je i kod brendova, a fenomen prema kojem veća šansa da će se određeni proizvod svidjeti kupcima ako oni vide da i drugi ljudi vole taj brend, zove se social proof (društveni dokaz).

Ako pratite potrošačku psihologiju i bihevioralni marketing za taj izraz ste sigurno već čuli.

Ali jeste li znali da postoji i negative social proof (negativni društveni dokaz)?

AKO KRADU DRUGI….

Najpoznatiji primjer negativnog društvenog dokaza dolazi od osobe koja je i izmislila pojam social proof – Roberta Cialdinija.

U eksperimentu koji je Cialdini napravio za organizaciju Arizona Petrified Forest, testirao je utjecaj različitih natpisa upozorenja za posjetitelje tog parka s ciljem smanjenja krađe komada okamenjenog drveća.

Natpis koji je glasio: “Many past visitors have removed the petrified wood from the park, destroying the natural state of the Petrified Forest.”, a koji je primjer negativnog društvenog dokaza, trostruko je povećao krađu.

Eksperiment je pokazao da isticanje negativnog društvenog dokaza ostale ljude dovodi u stanje razmišljanja: “Ako mogu drugi, mogu i ja….”

DOBRI PRIMJERI ZA DOBRU NAMJERU

Pogledajmo sad priču negativnog društvenog dokaza iz perspektive svakodnevnih tema kojima se bavimo:

  • Veliki broj kompanija još uvijek ima mali postotak žena na vodećim pozicijama
  • Samo X% ljudi donira krv
  • Jako mali postotak birača izlazi na izbore
  • Veliki postotak 14-godišnjaka ulazi u seksualne odnose
  • Samo X% stanovnika reciklira

Mogao bih ovako nabrajati do sutra….

Kao što vidite, unatoč velikom broju PR stručnjaka i marketingaša, većina komunikacije je postavljena pogrešno.

Primjeri negativnog obrasca ponašanja daju alibi ostatku ciljane skupine da se ponaša na isti način. Ako većina poduzeća ne uzima žene za direktore, zašto bih ja to učinio?

Ako drugi ne recikliraju, doniraju krv, izlaze na izbore, zašto bih ja to napravio? Ionako ja sam ne mogu napraviti razliku.

Ovi primjeri nisu samo dokaz kako smo mi kao ljudska vrsta iracionalni već i koliko današnji marketing još uvijek ne razumije važnost psihologije.

Da, ovaj blog neće pročitati većina marketingaša, ali s pozitivnim naslovom (pozitivnim društvenim dokazom), veća je šansa da će ga pročitati veliki broj njih….