Poslije političara i državnih službenika, marketingaši su najnegativnija skupina profesionalaca na svijetu.
Evo graf kao dokaz, potražite pojam “Ad Execs”
U istraživanju koje prati kako se mijenja ljudsko mišljenje u zadnjih 20 godina, 74% društvenih tema i mišljenja nije se promijenilo više od 10%.
Među mišljenjima koja bilježe veliku promjenu je mišljenje da su TV reklame iritantne. Evo grafa koji pokazuje tu promjenu kroz vrijeme. Kao što možete vidjeti, sve više ljudi smatra da su TV reklame iritantne.
Postoji više razloga zašto marketinška industrija u percepciji krajnjih potrošača bilježi negativni trend…
01) Marketing je postao monokultura
Ako pogledate podatke iz istraživanja koje se zove “Group Cohesion Score” koje mjeri koliko se neka skupina ljudi slaže oko najbitnijih tema, primijetit ćete da je najviše istomišljenika baš u marketinškoj industriji. Čak i više nego u školstvu ili vojsci gdje postoje strogo zadana pravila.
Zašto je to loše?
Industrija koja se voli hvaliti kreativnošću i raznolikošću ideja zapravo i nije toliko raznolika. Sjetite se Pokemon Go histerije ili histerije oko Snapchata ili oko Clubhousea – kad se pojavi neki trend, svi marketingaši odmah uskaču u taj vlak iako su svi učili da je ključ uspjeha brenda da bude drugačiji.
Svi angažiraju iste influencere, kopiraju se kreativna rješenja i media buying strategije konkurencije. Ako je konkurencija na TikToku, moramo biti i mi.
02) Kreativa je podcijenjena
Danas svatko misli da je kreativan. Najčešći argumenti u motivacijskim pismima su:
- “prijatelji mi kažu da sam kreativan/na”
- “oduvijek volim pisati”
Copywriting je zadnjih godina pao na jako niske grane. Svakakve “radionice” copywritinga prodaju ljudima iluziju da će ih naučiti “trikove” kreativnog pisanja. Kreativnost nije nešto što se može stvoriti u par seminara pa čak i u par godina intenzivnog pisanja.
Zbog inflacije “copywritera” i popularnosti društvenih mreža, sve više brendova objavljuje sadržaj samo da bi nešto objavili.
Čak i neke agencije koje se vole nazivati “content agencije” pišu sterilne postove tipa “Naš proizvod je pravi izbor za svakoga. A kako vi volite koristiti naš proizvod?”. Te iste postove optimiziraju na lajkove i forsiraju komentare.
Brand manageri su oduševljeni kad vide da im je objava imala 1000 lajkova i 100 komentara (od kojih je 60 napisao community manager), pogotovo ako ne znaju previše o digitalu.
Nitko ne pita kupce je l’ im taj sadržaj zanimljiv, a algoritam se pobrine da cilja onih pedesetak ljudi koji uvijek vole pisati komentare jer se tako osjećaju važni i još tisuću onih koji lajkaju sve što vide.
03) Marketinška industrija plješće sama sebi
Sve relevantne marketinške nagrade dodjeljuje žiri u kojem nema kupaca. Svi članovi žirija su kreativci iz drugih agencija ili brend manageri.
Iako brendovi žive od kupaca, kupci nemaju pravo glasa.
Što je još gore, žiri svoje ocjene daje kroz eksplicitnu anketu; dakle, računamo da će na svjesnoj razini članovi žirija biti objektivni iako imamo tisuće i tisuće znanstvenih radova koji dokazuju suprotno.
04) Oglase za 50-godišnjake pišu 20-godišnjaci
Prosječna dob glave kućanstva je 52
Prosječna dob kupca novog automobila je 56
Prosječna dob korisnika Mac računala je 54
Prosječna dob marketinškog kreativca je 28….
(h/T Jeff Eaker)
Kao što možete vidjeti iz navedenih podataka, marketinška industrija je postala svojevrsni zatvoreni kult u kojem se ne propitkuje uvjerenje većine.
Zašto je to loše i za nas osobno i za industriju u cijelosti? Evo odličnog primjera iz knjige “Rebel Ideas”:
Zamislite da ovaj kvadrat predstavlja svo dostupno znanje. Imamo Davida koji je izrazito pametan, krug predstavlja sve što David zna:
David radi u timu s kojim se jako dobro slaže, dijeli iste ideale, voli iste stvari. Kada dodamo Davidove kolege u “kvadrat znanja” možemo vidjeti da je na timskoj razini Davidov tim ograničen jer svi znaju gotovo iste stvari:
Ako želimo zaustaviti negativni trend loše percepcije naše industrije, moramo postati ono za što se najčešće zalažemo (barem deklarativno) u marketinškim kampanjama – prihvaćanje različitih mišljenja, zdravu znatiželju, prakticiranje skepticizma umjesto cinizma kad se susretnemo s nečim nepoznatim i drugačijim.
U marketingu ne smije biti dogmi, predrasuda i stereotipova. Marketing treba biti otvoren za nove ideje i nove poglede na svijet oko nas.
Sir Ken Robinson u svojem fenomenalnom TEDTalku priča priču o djevojčici koja crta na školskom satu..
Učiteljica ju pita: “Što to crtaš?”
Djevojčica: “Crtam Boga…”
Učiteljica: “Ali nitko ne zna kako Bog izgleda….”
Djevojčica: “Znat će za minutu….”
Specijalist za bihevioralni marketing, Google Growth Engine ambasador za Adria regiju te osnivač i direktor Promosapiensa. Dalibor je i redoviti predavač na regionalnim i međunarodnim konferencijama: Shopper Brain (Nizozemska), Dubai Lynx (UAE), Euroshop (Germany), Family Thinking Marketing Forum (Poland), Branding Conference (BiH), MEKST (Srbija), HOW Festival (Hrvatska) i mnogim drugima… Njegova predavanja s praktičnim primjerima bihevioralnog marketinga redovito su među najbolje ocijenjenim predavanjima od strane publike.