Zašto većina poslodavaca ne otkriva plaće?

Dalibor Šumiga Bihevioralni marketing/Neuromarketing, Marketing

Zamislite razgovor za posao u marketinškoj agenciji….
Poslodavac: “S kojom plaćom biste bili zadovoljni?”
Kandidat/kinja: “Prosječnom plaćom u IT industriji – 12.700 kn?”
Poslodavac: “Otkud vam ta prosječna plaća?”
Kandidat/kinja: “Iz rezultata istraživanja prezentiranog na jednoj konferenciji.”

Ovo je vrlo izgledan scenarij u idućih par mjeseci u Hrvatskoj nakon što je na developerskoj konferenciji deBug predstavljeno istraživanje o prosječnim plaćama.
Istraživanje je predstavio i proveo Tomislav Grubišić, osnivač i vlasnik nekoliko uspješnih kompanija.
Na primjeru Tomislavovog istraživanja želim ukazati na nekoliko psiholoških faktora iza problematike plaća, tržišta rada i odluke većine poslodavaca da ne objavljuju plaće u oglasima za posao.

EFEKT SIDRENJA

U poznatom eksperimentu Daniela Kahnemana i Amosa Tverskog ispitanici su dobili zadatak da zavrte kolo sreće na kojem su postojale dvije opcije, mogli ste dobiti broj 10 ili broj 65.
Nakon toga istraživači su pitali sudionike koliki postotak afričkih zemalja su članice UN-a.
Prosječni odgovor ljudi koji su na kolu sreće okrenuli 10 je bio 25%.
Prosječni odgovor ljudi koji su na kolu sreće okrenuli 65 je bio 45%.
Ovaj fenomen se zove efekt sidrenja – referentni broj na kolu sreće, iako totalno nevezan za pitanje o članicama UN-a je utjecao na odgovor.
Istu stvar dobit ćete i kad objavite rang plaća. Nije problem ako odmah dobijete idealnog kandidata koji vrijedi te novce, problem je ako dobijete kandidata kojem ćete se zahvaliti nakon 3 mjeseca probnog roka….

POSTOJI LAŽ, PROKLETA LAŽ I – STATISTIKA…..

Zamislite da ste na stadionu koji prima 30.000 ljudi. Kolika je prosječna vrijednost svakog posjetitelja stadiona? Ako svi imaju plaću 7.000 kn, recimo da je prosječna vrijednost svakog posjetitelja 7.000 kn.
Zamislite sad da na stadion uđe Bill Gates…. Kolika je sad prosječna vrijednost? U prosjeku, svi posjetitelji stadiona su milijunaši….
U Tomislavovom istraživanju samo je 6% ispitanika iz marketinga. Ipak, većina njih će sigurno pričati kako su čuli da je prosječna plaća u njihovoj industriji 12.700 kn. Koliko copywritera znate da imaju plaću 12.700 kn? Ili još bolje pitanje – koliko Facebook kalendara treba napisati taj copywriter da biste pokrili plaću od 12.700 kn?

SVI POSLODAVCI SU ZLI, SVI POSLOPRIMCI SU DOBRI

Ako se osoba javi na 200 oglasa za posao i ne dobije posao ni u jednoj od 200 kompanija koje traže radnike, je li problem u kompanijama ili u toj osobi?
Koja je statistička šansa da svih 200 kompanija mrzi baš tu osobu?
Osobno sam vidio dvije ovakve priče na LinkedInu. Znate li što je zajedničko tim ljudima? Čak i nakon što su iznijeli svoju priču, koju su lajkale tisuće ljudi, nitko od njih nije dobio posao… Navodno su pokrenuli vlastite projekte; pratite kako im ide; ne ono što pišu već ono što pokazuju financijski izvještaji….

NE MOŽEŠ ME TOLIKO MALO PLATITI KOLIKO MALO JA MOGU RADITI….

Mjesečna plaća najčešće se računa kao odrađenih 160 radnih sati, uključujući i pauzu za topli obrok.
Postoje različita istraživanja koja pokazuju da trebate skakati od sreće ako radnik uspije odraditi produktivnih 120 radnih sati.
Već duže vremena ekonomski stručnjaci govore da problem nisu visoki porezi već niska produktivnost rada. Svatko će dobiti plaću za 160 sati čak i ako ne odradi više od 100 radnih sati, a istraživanja pokazuju da smo produktivni cca 4 sata dnevno.
Ističe li netko taj problem na društvenim mrežama? Naravno da ne. Taj psihološki fenomen se zove self-serving bias. Umjesto definicije što je self-serving bias dati ću vam vrlo slikoviti primjer…

Što se dogodi kad VI prođete na crveno svjetlo na križanju?
“Žurim, ja to inače ne radim, ali sad sam stvarno morao/la…”

Što se dogodi kad NETKO DRUGI prođe na crveno svjetlo na križanju?
“Vidi budalu! Neće biti mira dok netko ne pogine! Idiot bezobrazni!”

Nismo dovoljno samokritični kad smo u pitanju mi, ali smo jako kritični kad su u pitanju drugi…

BRUTO I NETO, MINUS I PLUS….

Koliko zaposlenika zna napamet bruto 2 iznos svoje zadnje plaće? Rekao bih jako malo….
Ipak, to je sve trošak plaće koji snosi poslodavac da bi se isplatila ta famozna neto plaća koja je navodno mala.
Pogledajmo konkretan primjer kompanije čije je vlasnik Tomislav Grubišić koji je proveo gore navedeno istraživanje.

VAŽNO: Informacije o plaćama našao sam na službenoj stranici FINA-e, info.BIZ, ali su mi kolegice i kolege iz Tomislavovih kompanija poslali nove podatke s napomenom da u plaće koje su javno dostupne ne ulaze i neoporezivi primici kao ni plaće studenata. Neoporezivi primici su uzeti u obzir u niže navedenim iznosima i sigurno popravljaju prosjek; pretpostavljam da bi ga plaće studenata ipak smanjile.

Tomislavova kompanija Bornfight ima u 2021. godini prijavljen promet od 24 milijuna kn i prosječnu plaću 12.026 kn (na info.BIZ je navedena plaća od 8.957 kn). To je cca 600 kn manje od prosjeka iz istraživanja, ako ne gledamo plaću koju navodi info.BIZ.
Što bi se dogodilo da Tomislav ovog trenutka svim zaposlenicima podigne plaću tako da dobije prosjek od 12.700 kn?
Budući da je profit Bornfighta u 2021. godini bio 45.000 kn, Tomislav bi svoju kompaniju doveo u minus. Koja je onda poanta poduzetništva ako kompanija ne posluje pozitivno?

Druge dvije kompanije u Tomislavovom vlasništvu, Degordian i MediaToolkit, spadaju u onaj krug kompanija kojima je primarna djelatnost marketing. Dakle, mogle bi ući u onih 6% ispitanika iz istraživanja. Prosječna plaća u te dvije kompanije je 9.351 kn u Degordianu (7.235 kn prema info.BIZ-u) odnosno 11.512 kn u MediaToolkitu (6.235 kn prema info.BIZ-u).
Znači, još smo dalje od prosjeka iz istraživanja, iako se radi o odličnim plaćama.
Pričamo o uspješnim kompanijama koje su redovito proglašavane i poslodavcem godine.

U ZEMLJI S 3 MILIJUNA EMPLOYER BRANDING STRUČNJAKA….

Jeste li ikad pokušali dati savjet kirurgu kako da vas operira?
Ili pilotu kako da spusti avion u kojem i vi letite?

Niste? Zašto ne? Zato jer niste kompetentni da dajete savjete ljudima koji su se godinama educirali da bi bili najbolji u onome što rade.

Može li muškarac reći ženi koja mu priča o težini poroda: “mogu zamisliti kako ti je bilo…”? Ne može, osim ako mu ne odlučite slomiti 20 kostiju u tijelu istovremeno kako biste simulirali taj osjećaj….

Zašto onda ljudi koji nikad nisu isplatili ijednu plaću nekoj drugoj osobi osim sebi ili čak ni to imaju potrebu davati savjete kako se treba voditi neko poduzeće?

SVI SMO U ISTOM BRODU, ALI NE VESLAMO SVI JEDNAKO DOBRO….

Henry Royce, osnivač Rolls Roycea je uveo praksu u kojoj se svaki djelatnik potpisuje na dio koji on proizvodi. Zašto? Kako bi se znalo tko je odgovoran ako se otkrije da je neki dio loše napravljen.
Royce je ovako objasnio razlog toj praksi: “plaćam svoje ljude da rade ispravne, a ne neispravne dijelove.”
U današnje vrijeme ta praksa bi se vjerojatno proglasila mobbingom… 

Ako se ne varam, zadnji podatak na koji sam naišao kaže da je potrebno cca 45 dana da se regrutira novi zaposlenik. Bez prethodnog testiranja, a vrlo često čak i ako ste testirali osobu, velika je šansa da ćete dobiti kandidata koji nije dorastao zadacima koji su stavljeni pred njega/nju.
Zašto?
Jer na tržište rada ulaze sve mlađi ljudi koji dolaze iz školskog sustava koji nagrađuje štreberaj, a ne razumijevanje materije. Mladi ljudi na tržište rada dolaze nepripremljeni, većina njih čak i bez osnovnog znanja upotrebe Excela.

Ako već riskirate 3 mjeseca probnog roka, nije isto jel početna plaća 7.000 ili 12.000 kn. Ako ste naišli na dobrog radnika, to je najbolje uloženi novac i samo glupi poslodavac neće dodatno nagraditi takvog radnika.
Ako ste naišli na lošeg radnika, kojem se morate zahvaliti na kraju probnog roka, iznos koji ste bacili u vjetar je mogao biti podijeljen postojećim radnicima koji rade dobar posao, uložen u oglašavanje ili iskorišten na još milijun dobrih načina.

TRAVA NIJE UVIJEK ZELENIJA NA DRUGOJ STRANI…

Prosječno zadržavanje u najvećim svjetskim kompanijama poput Applea ili Googlea je cca 2 godine.
Čak i da je u tim kompanijama sve predivno, da ne postoje KPI-jevi i radi se samo 2 sata dnevno u 4-dnevnom radnom tjednu, koliko zaposlenika te kompanije primaju na mjesečnoj razini?
Jednostavno ne mogu svi nezadovoljni zaposlenici svijeta dobiti posao u Googleu.

Kao što možete vidjeti, stvari nisu crno-bijele kako izgledaju, a i gore navedeno istraživanje to dokazuje.

Moram naglasiti, jer uvijek ima ljudi koji namjerno ili slučajno svaki komentar smatraju zlonamjernim, da osobno ne poznajem Tomislava, ali ne sumnjam ni sekunde da su njegove namjere plemenite i poštene. Problem plaća i općenito razumijevanja kako biznis funkcionira je problem s kojim se svi moramo nositi.
Ali taj problem je primarno psihološke prirode i tako mu treba i pristupiti…

Od svih ovih podataka koje sam naveo, što ćete zapamtiti?
Samo ono što vam se sviđa i što potvrđuje vaša uvjerenja.

I zato cijelo tržište rada, sve uključene strane, moraju poraditi na financijskoj pismenosti i destigmatizaciji poduzetništva – postoje loši poslodavci, ali postoje i loši posloprimci. Ne mogu svi imati senior plaće ako nemaju “senior znanje”, ali ne mogu ni doći do senior znanja i senior plaća ako nisu angažirani.

Zaboravite glupe citate tipa: “Vaša firma bi vas sutra zamijenila da vam se nešto dogodi.”
Da, zamijenila bi vas ne zato jer joj nije stalo nego zato jer biznis ne staje, klijenti ne pitaju.
Pa i vi biste u većini slučajeva promijenili firmu da vam dođe nemoralna ponuda. Ne budimo licemjerni, čovjek uvijek prvo misli na sebe.

Kad je John F. Kennedy u šezdesetima posjetio NASA-in svemirski centar i susreo domara koji je čistio hodnik, obratio mu se sljedećim riječima: “Hi, I’m Jack, what are you doing?”
Domar mu je odgovorio: “Mr President, I’m helping put man on the moon…”

Ne znam je li ova priča istinita, ali je prekrasan primjer kako bi tržište rada trebalo izgledati – ako svatko svoj posao odradi najbolje moguće, rezultat ne može izostati…